Tebi oče,
čijim venama, tvoja krv teče.
Tebi idu suze što me guše
i ova bol u dubini duše!
Dragi oče,
kao da je bilo juče,
pred očima ista slika,
više nema tvoga lika.
Tvoj pogled na meni,
na svakoj pori kože, u veni.
Dok te smrt sebi uzima,
ležao si na mojim rukama.
Gledao me je,
šapćući sine,
došlo je vrijeme,
preuzmi moje breme.
Htio je još nešto reći,
u grlu mu nešto stade,
a iz mog oka,
na obraz mu suza pade.
Nisam čuo svoga babu,
ni njegovu posljednju želju.
Prije je dušu ispustio,
nego što je poruku izustio.
Sad ruke svoje lomim,
dižem u vis i Boga molim,
podari mom ocu džennet,
sa njih on preseli na ahiret.
A danas,
u ovaj teški čas,
osjeća duša bol što me reže,
znam biće mi još teže,
sutra,
nekog novog jutra,
kad se okrenem iza sebe,
i vidim nema moga babe.
''U spomen svim našim očevima, koji nisu sa nama više da bajramuju i da s njima podjelimo ove praznične i berićetne blagodati bajramskih dana. Neka im je vječni rahmet i lijepi dženet.''
